A ovo je priča o meni…
Višeslojnost identiteta
Pitanje kako se predstaviti često pretpostavlja da postoji samo jedna verzija onoga tko si. Kod mene ih ima više. I sve su istinite – ovisno o tome iz kojeg kuta gledaš.
Prostor između
Oduvijek me zanimalo ono što se ne vidi na prvi pogled, ono što ostaje u prostoru “između”: između riječi i tišine, između pojma i osjećaja, između onoga što nazivamo stvarnim i onoga što znamo da jest i kada mu ne znamo dati ime.
Moj put nastajao je upravo u tim prijelazima – između misaonog i intuitivnog, unutarnjeg i vanjskog, dubine i izraza.
Kulturologija kao unutarnje traženje
Studij kulturologije bio je moj prvi svjesni ulazak u to polje.
Proučavanje religije, umjetnosti, književnosti, povijesti ideja i simbolike, za mene nije bilo akademsko zanimanje, nego pokušaj razumijevanja načina na koji čovjek oblikuje stvarnost, u što ulaže značenje i kako pokušava prevesti ono što osjeća u nešto što se može prenijeti, podijeliti, ugraditi u svijet.
Pisanje mi je bilo prirodan produžetak tog procesa – ne kao izražavanje, već kao oblik unutarnjeg promišljanja, metoda usklađivanja, alat za dublje viđenje.
Dvije stvarnosti koje se prožimaju
Od 2009. godine, djelujem u području kulture, društvenih inicijativa i umjetničkih programa, gdje sam kroz različite projekte – od festivala i radionica do izložbi i edukativnih platformi – bila prisutna u svim fazama procesa: od razvoja ideje i pisanja projekta, preko organizacije, komunikacije i dizajna, pa do provedbe i dugoročnog održavanja.
Sudjelovala sam i vodila inicijative, udruge i projekte poput platforme PARTWISH, ŠIBICA, Društvo “Naša djeca” grada Osijeka, Fotokluba Osijek, i mnoge druge.
effundo
Od 2019. godine, kroz svoj obrt effundo, radim na razvoju sadržaja, komunikacijskih strategija, dizajna i marketinga za projekte, brendove i pojedince koji djeluju u području osobnog razvoja, energetske prakse, edukacije, kulture i svjesnog poslovanja.
Moj rad obuhvaća vođenje društvenih mreža, osmišljavanje vizualnog i tekstualnog identiteta, izradu kampanja i savjetovanja
– ali ništa od toga nije samo „usluga“, već produžetak unutarnje jasnoće koju osoba nosi. Ništa od toga nije samo „usluga“, već produžetak unutarnje jasnoće koju osoba nosi.
Povratak u središte
Kroz sve te vanjske forme, istovremeno se odvijao i proces koji bih najtočnije mogla opisati kao prisjećanje.
Ne prisjećanje u biografskom smislu, već prisjećanje na razinu sebe koja nije linearna, koja ne pripada vremenu, i koja zna točno što je dogovorila prije nego što je uopće ušla u ovaj život. Nisam tragala za duhovnim odgovorima – tragala sam za unutarnjom točnošću. I kada sam došla do točke u kojoj je svaki daljnji vanjski korak tražio poravnavanje s onim iznutra, počela sam slušati pažljivije.
Energetski rad kao unutarnja navigacija
U tom prostoru prirodno se otvorio moj ulazak u energetski rad – prvo kroz Reiki, koji već gotovo deset godina ostaje moja stalna praksa, iz koje crpim jasnoću, prisutnost i dublje razumijevanje energetskog tijela, pa i onoga što nazivamo intuicijom.
Nakon toga, kroz druge pristupe – uključujući duboke intuitivne procese, Theta Healing, Access Consciousness tehnike – Access Bars i Energetski Facelift, regresivne uvide, theta stanje svijesti, astralna putovanja i snove – gradila sam vlastitu praksu slušanja: osobe, polja, tijela, vibracije.
LBL kao prijelomna točka
Jedna je točka na tom putu bila osobito jasna – iskustvo koje me dovelo u doticaj s razinom postojanja,
koju bih teško mogla racionalno opisati, ali koje je za mene imalo sve oznake prijelaza.
Tijekom LBL (Life Between Lives) procesa s Petrom Brzović, dobila sam potvrdu onoga što sam osjećala čitav život, a nikada do tada nisam izgovorila s potpunom sigurnošću: da moj rad nije slučajan, da moj identitet nije ograničen mojim imenom, i da ono što nazivamo „pozivom“ nije stvar inspiracije, nego dogovora na razini duše.
Od tog trenutka, živim s potpunom sviješću da sam ovdje kako bih se prisjetila – i druge podsjetila.
Kvantna stvarnost
Stvarnost za mene nije linearna ni fiksna, već mreža potencijala koja reagira na frekvenciju iz koje djelujemo.
Prošlost nije ono što se dogodilo, već ono što i dalje potvrđujemo vlastitim ponašanjem.
Ono čemu prestanemo pridavati značaj, prestaje biti naša aktivna stvarnost.
A ono što svjesno biramo, počinje se slagati, jer se napokon prepoznaje u nama.
U tome ne vidim filozofiju, već iskustvo: život se ne događa izvana, nego iznutra.
Prisutnost umjesto pomoći
Zato ne vidim svoj rad kao pomaganje drugima, već kao poziv na podsjećanje.
Ne gledam na ljudska bića kao na one koji trebaju doći do nečega, nego kao one koji su već tu, samo se još nisu okrenuli prema sebi.
U svemu što činim – kroz sadržaj, dizajn, riječ, energiju ili razgovor – zanima me jedno: iz kojeg mjesta djelujemo.
Jer onog trenutka kada ta točka postane jasna, sve ostalo se počinje slagati.
Ne zato što se „poklopilo“, već zato što je napokon usklađeno
Ako si tu, već znaš.
Ako osjećaš da te stara verzija tebe više ne vodi, a nova se tek počinje oblikovati,
možda si na točki gdje se događa ono najvažnije: povratak unutarnjoj jasnoći.
A ja sam ovdje da ti pružim prostor koji to može podržati.
Ako to prepoznaješ, onda se već nalazimo na istoj frekvenciji.
Povežimo se.
Prijavi se i primaj svoju dozu inspiracije na tjednoj bazi.
